Treniranje Juda  mnogo je bolja fizička aktivnost od momčadskog sporta. Ako ste odlučili upisati dijete na neku organiziranu sportsku aktivnost, evo nekoliko razloga zašto biste trebali odabrati baš Judo:

 

  • Samoobrana:

 

Najčešći razlog zbog kojeg se ljudi bave borilačkim vještinama jest samoobrana. Borilačke vještine naučiti će vas tehnike kojima ćete se obraniti ali i načinu razmišljanju o tome kako se obraniti. Borilačke vještine također pomažu i u razvijanju refleksa koji su korisni u slučaju nevolje te pružaju dozu samopouzdanja kako biste imali hrabrosti uzvratiti na udarac.

 

  • Pojasevi i poredak:

 

Pojasevi su odličan način kako pomoći djeci i pratiti  njihov osobni napredak te ih motivirati da se trude ići naprijed. Pojasevi i poredak  u sportu mogu pomoći u izgradnji dječjeg samopouzdanja i razviti želju za uspjehom. U ovu svrhu, većina stilova borilačkih vještina koristi sustav obojanih pojasa kako bi označila stupanj znanja i vještina polaznika. Često je slučaj da prvi pomak naprijed prema pojasu dolazi nakon samo nekoliko tjedana vježbanja i tako se vidi da se, uz zdravu motivaciju, može uspjeti. Jedan pojas nikad nije dovoljan i kada dijete položi za prvi pojas, on ili ona već razmišljaju o sljedećem.

 

  • Samopouzdanje:

 

Kako djeca postaju sve vještija u odabranoj borilačkoj vještini, tako se povećava i njihovo samopouzdanje. Postaju sve samouvjerenija i sigurnija u sebe. Ohrabrenje Sesneia (učitelja,trenera) mnogo pridonosi postizanju tog cilja, a stupanj te sigurnosti će se osjećati puno šire od prostorija samog Dojoa (dvorane).

 

  • Vježbanje:

 

Klasični sat borilačkih vještina najčešće se sastoji od vježbi zagrijavanja, učenja i uvježbavanja tehnika, i ponekad sparing. Zagrijavanje i sama vježba uzimaju većinu vremena u kojem će dijete stalno biti u pokretu – npr. rastezanje, zgibovi, u vježbanje tehnika. Program vježbanja koje svako dijete ima priliku iskusiti pomaže prirodnom razvoju njegovih/njezinih mišića i izgradnji jačeg  srčano-krvožilnog sustava. Čak i kod najaktivnijih timskih sportova dijete nema priliku toliko sudjelovati u vježbanju jednostavno zato što se općenito ne igra cijela utakmica, a čak i kada neko dijete i odigra cijelu, u igri ima puno pauza i praznog hoda.

 

 

  • Naglasak na individualnom napredovanju:

 

Kod borilačkih vještina, uspjeh pojedinog djeteta temeljen je na njegovim ili njezinim individualnim mogućnostima. Da, vaše dijete možda neće biti Judoka s najaviše pobjeda u svojoj skupini, ali bit će to stoga jer je pokušao i izgubio, a ne zbog toga što nije bio dovoljno dobar da ga se podigne s klupe na kojoj čeka u samu igru – kako to često biva u timskim sportovima, ili jer je trener jednostavno tako odlučio. Spoznaja da će ih osobna želja i naporan rad dovesti do uspjeha bit će im  velika motivacija da slijede svoje snove bez straha da će zamrziti sport ili da uopće neće dobiti priliku da sudjeluju.

 

  • Disciplina:

 

Srž svakog borilačkog sporta jest „kroz trening do savršenstva“. Zato se vježbe i tehnike stalno ponavljaju i uvježbavaju sa naglaskom na detalje i ritam. Tehnike vježbanja se vježbaju i ponavljaju opet i ponovo. Takva praksa vježbanja uči djecu važnosti čestog treniranja i strpljenju kako bi se postigao pomak naprijed. Sve to rezultira  sa uzajamnim poštovanjem među djecom, suparnicima i kolegama, te sviješću o tome kako se ponašati pošteno i sportski.

 

  • Judo nije sirova snaga već apsolutna kontrola:

 

Učitelji Juda naglašavaju bitnost koncepta maksimalne učinkovitosti. Očito je, bit mnogih Judo tehnika nije sirova snaga već iskorištavanje suparničkog pokreta i snage protiv njega samoga. Fizička snaga i veličina su bitne no mentalna snaga je vjerojatno presudni faktor kod samog natjecanja.

 

  • Spolna jednakost:

 

Većina roditelja gleda na borilačku vještinu kao na mušku aktivnost i mnogi ju neće razmotriti za žensko dijete. Ipak, borilačke su vještine rijedak sport u kojem dječaci i djevojčice mogu zajedno trenirati. Također, ovdje se otvara mogućnost za međunarodno natjecanje za žene u svijetu borilačkih vještina. Polaganje za žuti pojas neće biti ni lakše ni teže bilo za kćer, bilo za sina. Stvara se i mogućnost zajedničkog vježbanja između braće i sestara što otvara mogućnost da uče jedno od drugoga. 

 

  • Snaga s poštivanjem:

 

Prvo pitanje koje se roditeljima pojavi u mislima po upisu djeteta na borilačku vještinu je: „Hoće mi moje dijete ozlijediti nekoga?“. Premda je takva bojazan opravdana, učitelji uvijek i u još ranoj fazi objašnjavaju djeci da tehnike koje se nauče u Dojou ostaju u Dojou  i smiju se koristiti izvan Dojoa samo ako se radi o samoobrani te se nikad ne smiju koristiti za zastrašivanje.Kako djeca usvajaju osnove tako stječu i poštovanje za stečenu snagu i naučene tehnike. Rezultat toga je da ne maltretiraju druge.

 

  • Natjecanje:

 

Kao i kod timskih sportova, i kod Juda se sve vrti oko natjecanja. To je odličan način za dijete za ispita svoje vještine i pokaže svoj napredak. Za razliku od momčadskih sportova, onaj koji izgubi može kriviti jedino sebe. No to nije loše jer stvara osjećaj poštovanja za protivnika kao i motivaciju za poboljšanje za sljedeći put. Svaki Judo turnir je novi je početak i rijetkost  je da se odradi samo jedna borba bilo to čak i na Olimpijskim igrama gdje se do finala i zlatne ili srebrne medalje bori na ispadanje, no postoji i drugi krug za one koji su izgubili prvu borbu te im ostaje šansa za osvojiti broncu.